Biografija

Rođena u Dubrovniku. Uz majku profesoricu glazbe i brata s mnogostranim glazbenim darom susreće se sa svijetom glazbe i prije no što je naučila hodati. Najprimarniji jezik Ivanina djetinjstva bila je glazba. Klavir je počela učiti u najranijoj dobi (s četiri godine) u svom rodnom gradu u klasi L. Cobenz i V. Miletić gdje i maturira u ratnom Dubrovniku 1992. godine. No, prije završenog srednjeg školovanja primljena je na Akademiju za glazbu u Ljubljani. U klasi Tatjane Ognjanovič diplomira s najboljim uspjehom 2002. godine. Nastupa redovito za vrijeme studija solistički, te s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom. Nakon teške automobilske nesreće Ivana ustraje i ne odustaje od umjetnosti. Godine 1997. vraća se na dubrovačku pozornicu, te uz suradnju Dubrovačkog Simfonijskog Orkestra uspješno interpretira Mozartov koncert za klavir i orkestar u F-duru, KV 459. Za isti joj je dodijeljena i “Prešernova nagrada” Ljubljanske Akademije 1998. godine.
Od brojnih dvorana u kojima je nastupala dijeljm svijeta ističu se: Knežev dvor, Sponza i Revelin u Dubrovniku, Hrvatski Glazbeni zavod u Zagrebu, dvorana HNK-a u Zadru, Mala dvorana Slovenske filharmonije, Regent i Steinway hall, St-Martin-in-the-Fields, St James Piccadilly (u organizaciji European Beethoven Society) u Londonu. Nastupila je i u okviru prestižnih festivala kao što su Dubrovačke ljetne igre na kojima je debitirala 2006. godine, Festival Sorrento - Dubrovnik, „Due sponde un mare“ u Termoli, Epidaurus Festival, rođendanski recital Dore Pejačević u Našicama na klaviru same skladateljice kao i gostovala prvi put u Južnoj Americi 2006. (Buenos Aires i La Plata).
2003. snimila je svoj prvi nosač zvuka u Velikoj Britaniji. Nekolicina slovenskih i hrvatskih suvremenih kompozitora posvetilo joj je skladbe kao npr. Primož Ramovš, Gregor Pirš, Žiga Stanič, hrvatski skladatelj Pero Šisa, te britanski skladatelj Peter Seabourne.
Nastupala je s velikim imenima iz svijeta glazbe kao što su Alberto Portugheis, Pavel Berman, Tonko Ninić, Fatos Querimaj i dr. Posebno su na stvaralaštvo I. M.Vidović utjecali susreti s imenima kao što su: Evgenij Timakin i Naum Starkmann (Moskva), Alberto Portugheis (London), Eugen Indjić (Paris). 2004. bila je pozvana raditi s velikom legendom svjetskog pijanizma, Lazarom Bermanom do iznenadne smrti maestra u Veljači, 2005.
Trenutno se usavršava u Barceloni kod Alicije De Larrocha koja Ivanu opisuje ovako:
«…mlada umjetnica s izražajno naturalnim instiktom, predivnom muzikalnošću, snažnom potrebom da izrazi sebe na umjetnički način, s ukusom, poetično, ekstrovertno…»

Pjesnikinja

Ivana nije samo glazbenica. Od rana djetinjstva posvećuje se stihovima. 2003. izdala je prvu zbirku poezije na Hrvatskom jeziku-osebujni izbor njenih stihova koji izražavaju raznolikost literarnog izričaja, razigranog i živahno, slikovitog stiha do najdubljih osobnih i ljubavnih poema. Autorica je zbirku prevela na slovenski i talijanski jezik, te izdala i svoju drugu knjigu na Slovenskom jeziku pod nazivom «Srečno otroštvo», u veljači 2006., a u rujnu 2006. izdala je pod pokroviteljstvom grada Našice zbirku na ukupno četiri jezika (Talijanski, Francuski, Engleski i Hrvatski) pod nazivom “Život cvijeća” prema istoimenom opusu za Klavir, najveće Hrvatske skladateljice Dore Pejačević kojoj je posvećena ova knjiga.
U svibnju 2007. Ivanina se poezija, prevedena na Talijanski pojavila u Italiji u ediciji izdavačke kuće Akkuaria pod naslovom “Felice infanzia” (Sretno djetinjstvo) gdje je autorica održala pijanističko-pjesničke recitale na dvjema promocijama.Ovim izdanjem postala je počasni član literarne udruge Akkuaria za koju se uskoro očekuju i nova izdanja.
Ivana M. Vidović inicijator je i umjetnički direktor „Epidaurus Festivala“ u Cavtatu (Hrvatska) od rujna 2007.