Ispod neba Revelina

Ako te ikad više sretnem

nek' bude to opet

ispod antiknog neba Revelina!

Da te gledam kako blistaš,

kako se sjaj očiju tvojih

odražava u srebru vječna kamena!

I mira.

Da ti tišina vjekovna

dozvoli opet čuti,

iz klavira,

svaki, baš svaki

otkucaj srca mog!

Bach je bio to, večeras,

da, veličanstven,

jedini Bach!

A sve je poteklo tako glatko.

I čarobno.

U jedan mah!

Zar prenut se je lako?

Dok vani se u suncu more kupa.

Ponosni Lokrum

sluša simfoniju ovu

i zavidi, čak,

sreći ovoj presvečanoj!

Čuješ li pjev čiopa

kojih još nema tu?

Slušaju nas iz daleka pomno

i uče pjesmu,

svu!

Za Festival njihov,

besprijekorni!

I tko je rekao da kamen srca nema

kad je nočas u kamenu tom

utkan zauvijek ostao

svaki naš ton!

U noći poslije koncerta u Revelinu, 18.3.2004. Dubrovnik