Povodom 275. godišnjice rođenja Luke Sorkočevića

Mi Buenos Aires querido

Pronađeni raj

Argentina - čarobna daleka zemlja

Wellcome to all!

Pronađeni raj

28| 02| 2008

Kilometri i kilometri mekanog pijeska, šume neopisivo lijepe vegetacije, samba na svakom uglu, pa čak i na vrh Corcovada, onog poznatog vrha na kojem je Krist Iskupitelj 'Cristo Redentor' – divovski kip raširenih ruku koji grli svijet i ne predaje se nikad.

Dole, u samom gradu opasnost vreba na svakom „kantunu“, a voća kao u priči (posebno me se dojmio izbor voćnih prirodnih napitaka kao što je Guaranà ili mlijeko iz svježeg kokosa čiji je plod ogroman i iz čega se napitak i pije na slamku), orhideja na tisuće vrsta, goleme avenije i trgovi, prekrasna zdanja i veseli ljudi koji zaplešu sambu u svako doba dana, samo su neki od dojmova koji me, kad na trenutak zatvorim oči, vraćaju u čarobni Rio de Janeiro.

Brazil je zemlja iz snova, kao 150 Hrvatskih skupa, ili veći od Europe. I još kad se nađeš u tom gradu tik pred doba predkorizmenog, svjetski glasovitog Karnevala, kad puna četiri dana grad Rio de Janeiro oživljuje uz bezbrojne plesače u živopisnim kostimima!

Iste takve plesače susresti ćeš i u drugo doba godine, u svakom dijelu grada, pa i tik podno velikog kipa Krista pleše se samba od rana djetinjstva. Veselje svugdje! Radost života svugdje! Pa i tamo gdje se jedva živi. Pa i tamo gdje Ti je glava u torbi!

Plaže Ipanema, magična Copacabana, srdačnosti Karioka (naziv za stanovnika Rija) gigantski nogometni stadion Maracanã - koji prima 214 000 gledatelja!, predivni Corcovado s vječnom skulpturom Krista koja mi stalno navire u misli.

Nastupila sam u Rio de Janeiru 27.11.2007. u poznatom institutu Heitor Villa – Lobos, koji nosi ime najpoznatijeg Brazilskog kompozitora svih vremena - pri istoimenom Institutu Univerziteta Rio de Janeira. Bio je to prvi koncert od sedam moje ovogodišnje turneje po golemoj i prekrasnoj Južnoj Americi – tom, za mene pronađenom raju kojem ću se opet uskoro vratiti.

Pozvana sam gostovati slijedeće godine solističkim nastupima i uz nekoliko njihovih orkestara. Postoji i ideja i mogućnost da neki od sjajnih umjetnika iz Brazila i Argentine uskoro pohode i naše krajeve te eventualno nastupe na Epidaurus Festivalu.

Za koncerte po Brazilu najviše se potrudio štovani Veleposlanik RH u Brazilu, gospodin Marelić, počasni konzul RH u Rio de Janeiru, g. Lessa, a iznad svega Ministarstvo kulture RH kao jedan od pokrovitelja ovog gostovanja. Svima najsrdačnije i ovim putem zahvaljujem na svesrdnoj podršci.

Brazilija – grad il' izložba?

Dana 29.11. 2007. u glavnom gradu Brazila, koji je postao prijestolnica tek 1960. (do tada je to bio Rio de Janeiro!) nastupila sam u prepunoj dvorani Portugalskog Veleposlanstva.

Koncert je realiziran u korporaciji dvaju Veleposlanstava: Portugalskog i Hrvatskog.

Na oba koncerta u Brazilu imala sam čast pozvati kao gosta, Brazilskog flautistu Andre Sinica koji je sa mnom praizveo i zanimljivo djelo za flautu i klavir iz čak Dubrovačkog klasičnog opusa: Iverje – tri skice za flutu i klavir Vladimira Berdovića. Ovo djelo pobudilo je velik interes, te su me mnogi pitali za notni materijal i zvučni zapis. Također i dvije praizvedbe „Života cvijeća“ naše glazbene muze, Dore Pejačević, naravno nikoga nisu ostavile ravnodušnim.

Lijepo je izvoditi cvijeće u raju cvijeća kao što je Brazil. Zemlja takve čudesne vegetacije!

Raskošnih palmi, cvijeća i aleja, jednog od najbogatijih botaničkih vrtova svijeta s preko 7000 biljnih vrsta i cvjetova. S najvećim palmama na svijetu. Svakome bi mašta proradila a pogotovo umjetniku koji ima čast predstaviti divna djela klavirske literature -Mendelssohn, Liszt, Schumann, Albéniz, Vladimir Berdović, Oswalda Lacerdu (brazilski flautist i skladatelj) i Doru Pejačević, čija je beskonačna poetičnost zaintrigirala sve nazočne.

Za kraj koncerta priredila sam iznenađenje: izrecitirala par svojih poema na Portugalskom jeziku što je pobudilo dodatne ovacije.

Brazilija je grad poput sna. Talijanski svetac, koji je živio davno prije Juscelina Koubitscheka, predsjednika koji je realizirao ovaj grad, sanjao je 1883. godine da će se „na jednom prostranom platou, polazeći od jednog mosta, gdje će biti napravljeno veliko jezero, između 15. i 20. paralele na visoravni između brda izgraditi „grad“ u kojem će teći med i mlijeko. Bit će to nezamislivo bogastvo....“. Tako i jest, Brazilija je danas kao grad- izložba fenomenalnih arhitektonskih eksponata. Ostavlja te frapiranog i nijemog.

U Brazilu svi viziju Don Bosca vežu uz grad Brasiliju i to je jedan od razloga što je Don Bosco posebno štovan u ovom gradu. Brasilija je proglašena od UNESCO-a kao Povijesno i kulturno nasljeđe Čovječanstva. To je jedini spomenik mlađi od 100 godina koji je uvršten na UNESCO-ovu listu.

Katedrala „Nossa Senhora Aparecida“ je postala simbol Brasilije. Projekt glavnog projektanta Oscara Niemayera koji je najpoznatiji arhitekt, tj. simbol moderne arhitekture. Današnjice i sa 105 godina još uvijek živući.

Na koncertima u Braziliji i Rio de Janeiru su nazočili su mnogi ugledni zaljubljenici umjetnosti iz glazbenog života Brazila, Veleposlanik RH u Brazilu g. Marelić, njegova supruga i ostali članovi našeg Veleposlanstva u Brazilu, počasni konzul RH u Rio de Janeiru, g. Lessa, te mnogi drugi.

Uslijedio je put na južniji dio Južne Amerike, po drugi put u čarobnu Argentinu, koja me dočekala raširenih, prijateljskih ruku i ovaj put oduševila još više.